Prvi argument kojeg javnost navodi protiv nuklearnih elektrana upravo je priča o Černobilu, golemoj katastrofi koja je silnim spominjanjem nažalost postala toliko otrcana. Što se tiče same priče ona je tragična, tužna i nesretna, no mislim da je nakon 22 godine koliko će u travnju napuniti stvarno krajnje vrijeme da konačno ju prestanemo zloupotrebljavati kao argument i konačno sagledamo nježnu tužnu, ljudsku dimenziju. U tom smislu počeo sam pisati ciklus članaka Svjedočanstva Černobila čiji je cilj dati nepristran pogled na čitavu tragediju i u tom smislu u svakom od članaka su pomni izabrani odlomci i snimke dostupni preko Youtubea koji govore o nesreći i njenim posljedicama. Koliko sam vidio, određeni dijelovi tih članaka već su i prije završili ovdje, pa budući da postoji interes, odlučio sam čitavu priču podijeliti s vama.
Svjedočanstva Černobila (1) - Kronike okrutnih dana Vladimira Ševčenka
"Kronike okrutnih dana" autorski su i nemontirani film ukrajinskog novinara Vladimira Ševčenka, koji se u vrijeme eksplozije nuklearke, ne znajući što se dogodilo zaputio na mjesto nesreće te iz prve ruke snimio događanja prvih dana nakon eksplozije Černobila. Nažalost, tom prilikom je primio smrtonosnu dozu zračenja i nekoliko dana nakon povratka s tog područja obolio od radijacijske bolesti i umro. Kamera kojom je snimao, zbog kontaminiranosti zračenjem navodno je zajedno s njim je pokopana u olovni mrtvački kovčeg.
Svjedočanstva Černobila (2) - Put u unutrašnjost sarkofaga
Nažalost. čak dva filma koja sam stavio uz ovaj članak netragom su nestala s Youtubea, a govorila su o tome kamo je nestalo nuklearno gorivo iz reaktora, pa sam se na kraju morao zadovoljiti jednim njemačkim filmom koji pokazuje kako izgleda izlet u unutrašnjost sarkofaga i kako izgleda unutrašnjost nuklearne elektrane nekoliko godina nakon eksplozije. Ono što je moguće na filmu vidjeti jest da je na brzinu izgrađen sarkofag u katastrofalnom stanju i da su potrebna hitna ulaganja kako bi se spriječilo daljnje njegovo propadanje.
Dokumentarac koji sam ovdje okačio je snimljen 1991. godine u jeku beznađa koje je zavladalo za preživjele kad su shvatili da su i prezreni i odbačeni. Svih ovih godina, iako su neki koji se pojavljuju u filmu možda već debelo pod zemljom, ne može se reći da se išta puno više napravilo po pitanju nepravde nanesene ovim ljudima. Ljudi su u SSSR-u bili tek puki brojevi, a današnje sljednice te goleme hladnoratovske sile ne odnose se prema tim ljudima ništa bolje.
Prvi pokušaji gašenja reaktora upumpavanjem vode u podivljali reaktor nisu dali ploda, kao ni tjedan dana ulijevanja olova i pijeska. Tek deseti dan nakon eksplozije reaktor je ohlađen tekućim dušikom i stavljen pod kontrolu te je gradnja sarkofaga mogla započeti. Općenito, pretpostavlja se da je do 1989. kroz černobilsku zonu prošlo 800 tisuća ljudi koji su radili na sanaciji reaktora i iako je službena brojka poginulih zaustavljena na 31, vjeruje se da je broj ljudi koji su primili dozu zračenja od 0.5 Sv na više otprilike 300 tisuća. Snimke koje sam stavio uz ovaj čanak prikazuju upravo mnoge od tih ljudi, od kojih je vjerojatno dobar dio danas nažalost pod zemljom.
Eto, to bi bila prva četiri nastavka priče o Černobilu s jedne potpuno ljudske strane, u pripremi su još dva koja bi se trebala pozabaviti prošlošću i sadašnjošću grada napuštenog grada Pripjata te sudbinom njegovih stanovnika.
Pridružen/a: 10. 01. 2007. Postovi: 956 Lokacija: Zagreb
Postano: 8.1.2008. uto. 20:08 Naslov:
Gadno je to ispalo sa Černobilom Sve u svemu malo mi se čini da je ta katastrofa još i dobro prošla i po mojoj procjeni mogao je scenarij katastrofe biti još i gori bbrrr nesmijem ni razmišljati kaj je moglo biti
obratite pažnju na posljednje rečenice "Kontaminirani metal se obrađuje (miješa) s drugim metalima da se smanji radioaktivnost i izvozi u Rusiju, koja ih dalje izvozi u - Kinu. Tamo se prerađuje u limenke za hranu ili dječje bicikle koji se izvoze u - Europu. Černobil - opet!"
Svako zlo za neko dobro. Da nije bilo Černobila danas bi vjerojatno bilo tisuće nuklearki koje ne bi bile građene na razini sigurnosti kao ove danas( kad se opečeš,pušeš i na hladno),a to bi prije ili poslije značilo katastrofu većih razmjera nego Černobil,a nuklearnog otpada bi bilo na svakom ćošku. Ulaganja u istraživanje i primjenu obnovljivih izvora energije bila bi 1000 puta manja,posljedično i cijela industrija vezana u to bi bila mizerna,a to znači da bi solarne ćelije danas koštale 70 kn/W,itd...
Pridružen/a: 05. 01. 2011. Postovi: 3043 Lokacija: Velika Gorica
Postano: 14.4.2011. čet. 20:24 Naslov:
Zanimljivo je kako su uz ove dvije nuklearne katastrofe lagano u sjenu zapala sva ona nuklearna testiranja od 50-ih na dalje, odnosno na desetine pravih nuklearnih eksplozija počevši sa bikinijem, koje su u atmosferu nabacale stotine puta više zračenja...
Pridružen/a: 01. 08. 2005. Postovi: 5564 Lokacija: USA
Postano: 7.10.2015. sri. 06:10 Naslov:
Jedan na kojeg sam subscribed...
Thunderfoot...
Hodao sam po IRB sa GM u starom ciklotronu i svasta smo mjerili zato mi je ovo nekak normalno...
Ah da ko zeli i vise ima youtube member antiprotons pa se mogu subscribeat...
Pridružen/a: 19. 05. 2008. Postovi: 3594 Lokacija: Normalno Split odakle bi drugo bija
Postano: 7.10.2015. sri. 08:47 Naslov:
tomislav je napisao/la:
Zanimljivo je kako su uz ove dvije nuklearne katastrofe lagano u sjenu zapala sva ona nuklearna testiranja od 50-ih na dalje, odnosno na desetine pravih nuklearnih eksplozija počevši sa bikinijem, koje su u atmosferu nabacale stotine puta više zračenja...
Ne možete otvarati nove teme. Ne možete odgovarati na postove. Ne možete uređivati Vaše postove. Ne možete izbrisati Vaše postove. Ne možete glasovati u anketama.
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
