Pridružen/a: 25. 07. 2005. Postovi: 12871 Lokacija: Zagreb
Postano: 26.9.2010. ned. 20:05 Naslov: Anti-atom
Demonstracije protiv nuklearki u Berlinu 2010
Predvođeni s pet velikih traktora u subotu 18.9. deseci tisuća protivnika nuklearnih elektrana protestirali su ulicama Berlina protiv nedavne odluke Vlade da za osam do četrnaest godina produži rok do kada bi elektrane trebale biti isključene. Na čelu prosvjedne povorke bili su seljaci sa sjevera Njemačke, koji već godinama prosvjeduju protiv atomskog otpada u predviđenom konačnom odlagalištu u Gorlebenu. Moto demonstracija je bio "Nuklearna energija - sad je dosta!". Na prosvijed su osim brojnih nevladinih organizacija za zaštitu okoliša i građanskih inicijativa pozvali i sindikati, te neke političke stranke, a po riječima organizatora se odazvalo oko 100.000 ljudi. Policijske procjene su međutim skromnije: službeno je riječ o 40.000 prosvjednika. Tijekom demonstracija je formiran ljudski lanac oko zgrade u kojoj ureduje kancelarka Merkel - simbolično se željelo pokazati da je kancelarka izolirana od naroda. Među demonstrantima je bilo i dosta političara, među njima i predsjednici socijaldemokrata, zelenih i stranke lijevice. SPD-ovac Sigmar Gabriel je najavio da će njegova stranka protiv odluke Vlade o produženju roka za zatvaranje nuklearnih elektrana podnijeti tužbu Ustavnom sudu. Vlada naime pokušava zakon o produženju roka tako formulirati, da za njega ne bi bila potrebna suglasnost i gornjeg doma njemačkog parlamenta, Saveznog vijeća (Bundesrata). Tamo vladajuća koalicija demokršćana i libelara nema potrebnu većinu, a opozicija je protiv produženja roka. Ranija koalicija socijaldemokrata i zelenih je tijekom svoje vladavine postigla s predstavnicima nuklearne industrije kompromis o postepenom zatvaranju svih nuklearnih elektrana u Njemačkoj do 2022. godine. Sadašnja vlada je odlučila taj rok produžiti za prosječno 12 godina, ovisno o starosti elektrana.
Pridružen/a: 25. 07. 2005. Postovi: 12871 Lokacija: Zagreb
Postano: 17.3.2011. čet. 00:08 Naslov:
Europa je krcata nuklearkama – gdje su sve?
Zbog nedostatka sredstava ili općeg negativnog raspoloženja nacije prema nuklearnoj energiji, Portugal, Norveška, Italija, Austrija i neke zemlje našeg okruženja nemaju nijednu nuklearku. No, budući da je Europa vrlo mala, brojne nuklearke u drugim državama prijete svima. Gdje se sve nalaze?
Protivnici atomske energije u Njemačkoj i prošle su se godine vezali za tračnice, no vlada Angele Merkel ipak je odlučila produžiti rad 17 reaktora u prosjeku za nekih 12 godina – iako je prijašnja vlada odlučila sve ih zatvoriti do 2021. godine. Činilo se da je nuklearni lobi opet pobijedio.
* Koliko smo ugroženi od nuklearke u Krškom?
Savjeti za slučaj zračenjaKoliko smo ugroženi od nuklearke u Krškom?
Ovih dana val straha koji se zajedno s radioaktivnim oblakom širi iz Japana potaknuo je europske dužnosnike da barem smekšaju svoje izjave i prethodne odluke, te potaknuo povjerenika za energiju EU-a Günthera Oettingera da sazove sastanak na kojem su se članice Unije složile još jednom provjeriti stanje svojih nuklearnih elektrana. Oettinger je dodao da su se sigurnosnoj provjeri pridružile i Švicarska, Turska i Rusija, piše ino.com.
Austrijski ministar zaštite okoliša Nikolaus Berlakovich uputio je zahtjev da se širom EU-a provjeri sigurnost nuklearnih elektrana na potres.
Javila se i Angela Merkel, koja sad ponovno razmatra svoju odluku da produži rad njemačkih nuklearki. S druge strane, poljski premijer tvrdi da njegova zemlja nije na trusnom području i najavljuje izgradnju dviju nuklearki.
* Kome odgovara nuklearna katastrofa u Japanu?
Intervju tjednaKome odgovara nuklearna katastrofa u Japanu?
O koliko je to nuklearnih elektrana riječ i gdje se sve nalaze? Na području Europe radi 195 nuklearnih reaktora. Još 19 je u izgradnji – 11 u Rusiji, a po dva u Bugarskoj, Slovačkoj, Ukrajini, te po jedan u Finskoj i Francuskoj, prema podacima Europskog nuklearnog udruženja za siječanj 2011. godine. Kako su raspoređene na području Europe? Pogledajte popis po zemljama:
Austrija
1. Zwentendorf
Ne radi. Prva i jedina nuklearna elektrana u Austriji (predvidjeli su da će ih biti šest). Završena je, ali nikad nije proradila. Njen rad i izgradnju drugih spriječio je referendum 1978. godine. Protivnika nuklearne energije je bilo za dlaku više – 50,47%. Od 1978. austrijski zakon zabranjuje rad nuklearnih reaktora.
Belgija
1. Mol BR-3
U mjestu Mol, ne radi.
2. Doel
U mjestu Doel, radi od 1975. Trenutačno rade četiri reaktora.
3. Tihange
U mjestu Huy, rade tri reaktora.
Bugarska
1. Kozloduj
Dva reaktora u pogonu, četiri su zatvorena zbog zahtjeva EU-a. U mjestu Kozloduj, na granici s Rumunjskom, u pogonu su još uvijek dva reaktora.
2. Belene
U izgradnji.
U lipnju 2010. bugarska vlada objavila je da zbog financijskih razloga zasad zamrzava daljnje planove o izgradnji.
Češka
Ukupno radi šest reaktora.
1. Dukovany
Rade četiri, a u planu je i peti reaktor.
2. Temelín
Zbog izgradnje je razoreno šest sela. Početkom 1990-ih 68% Čeha podržavalo je nuklearnu elektranu, no rastom troškova sve je jače antinuklearno raspoloženje. Ipak elektrana radi i u pogonu su dva reaktora.
Finska
1. Loviisa 1 i 2
2. Olkiluoto 1, 2, 3
Treći reaktor je u izgradnji.
Francuska
Na području Francuske aktivne su 22 nuklearne elektrane, od kojih svaka ima od jednog do četiri reaktora – ukupno 58 reaktora.
Italija
1. Latina (ne radi)
Nuklearka u Latini imala je jedan reaktor i radila od 1963. do 1987. godine.
2. Enrico Fermi
Ne radi. Radila je u mjestu Trino na sjeverozapadu Italije. Nakon referenduma, tj. nuklearne katastrofe u Černobilu 1987. godine zatvorena je.
3. Caorso
Ne radi. U mjestu Caorso, imala je jedan reaktor i radila od 1978. do 1990., a njeno zatvaranje uslijedilo je nakon referenduma u studenom 1987. Ovo je bila zadnja aktivna nuklearna elektrana u Italiji.
Mađarska
1. Paks (Paksi Atomerőmű)
Nuklearka je smještena u središnjoj Mađarskoj, pet kilometra od mjesta Paks i jedina je nuklearna elektrana u zemlji. U pogonu su četiri reaktora koja proizvode nekih 40 posto električne energije potrebne u Mađarskoj.
Nizozemska
1. Dodewaard
Ne radi. Nuklearna elektrana Dodewaard radila je od 1963. do 1997.
2. Borssele
U pogonu od 1973. godine.
Njemačka
Na području Njemačke radi 17 reaktora.
Poljska
Poljski premijer Donald Tusk izjavio je da će nastaviti s planovima da se u Poljskoj izgrade dvije nuklearne elektrane, te da će prva od njih početi s radom do 2022. godine.
Rumunjska
1. Cernavodă 1 i 2
Prvi reaktor radi od 1996., a drugi od 2007. godine. U planu su proširenja i izgradnja još dva ili tri reaktora.
Rusija
Radi 12 nuklearki. A u pogonu je od 1954. pa sve do 2002. bila i nuklearna elektrana Obninskaja – prva nuklearka na svijetu.
Slovačka
1. Bohunice
Ne radi. Smještena u selu Jaslovské Bohunice, radila je u razdoblju od 1972. do 1977. Zatvorena nakon incidenta. Ipak, u izgradnji su dvije centrale.
Slovenija
1. Krško
Nuklearna elektrana koju na principu 50/50 dijelimo sa Slovenijom. Zajedno su je izgradile Slovenija i Hrvatska, a s radom je počela 1983. godine. U vlasništvu je državnih tvrtki Elektro-Slovenija (ELES) i Hrvatske elektroprivrede (HEP). U lipnju 2008. zabilježen je manji incident koji je pratio veći publicitet.
Španjolska
Prve dvije nuklearne elektrane Španjolci su stavili u pogon početkom 1970-ih, a ostalih pet u '80-im godinama 20. stoljeća.
1. Almaraz
2. Ascó
3. Cofrentes
4. Santa María de Garoña
5. José Cabrera
6. Trillo
7. Vandellòs
Jedan reaktor u elektrani Vandellòs koji je radio od 1972. zatvoren je nakon požara 1989. Drugi još radi.
Švedska
Nakon zatvaranja dva reaktora u elektrani Barsebäck, u Švedskoj rade još tri nuklearke. Svaka ima po nekoliko reaktora.
1. Forsmark
Tri reaktora.
2. Oskarshamn
Tri reaktora.
3. Ringhals
Četiri reaktora.
Engleska
1. Dungeness B
Zatvaranje planirano za 2018.
2. Hartlepool
Zatvaranje planirano za 2014.
3. Heysham
Zatvaranje planirano za 2014.
4. Heysham
Zatvaranje planirano za 2023.
5. Hinkley Point B
Zatvaranje planirano za 2016.
6. Oldbury
Zatvaranje planirano za 2011.
7. Sizewell B
Zatvaranje planirano za 2035.
Škotska
8. Hunterston B
9. Torness
Na području Engleske već je zatvoreno osam nuklearnih elektrana, a u Škotskoj tri.
koji debili .
Sada ce struja poskupiti, vise ce se proizvoditi u termoelektrana koje imaju i preko 100puta vece zracenje nego nuklearne, a da ne govorim o CO2 cadi....
Ma debili.
Ne brine me atom, brine me čiča koji sjedi za kontrolnom pločom i odsutno visi na Facebooku. Ne brine me što je NE Krško tako blizu, brine me što bi u slučaju havarije prvo trebalo spašavati spasitelje
Piše: Radoslav Dejanović
Japan. Zemlja izlazećeg sunca, vrijednih ljudi i nuklearnih elektrana. Japan koji je doživio veliku nesreću i koji se upravo bori sa oštećenim reaktorima. Japan jest na drugom kraju svijeta, ali je Krško nama faktički pred nosom, pa se javnost manje nego više s pravom uzbudila, a mediji krenuli sa špekulacijama. Tako se ponovo probudilo pitanje sigurnosti nuklearnih centrala, kako se već ciklički spominje i gradnja još jedne nuklearke u Hrvatskoj.
No, prije nego se krenete ukopavati u rupe u zemlji, pričekajte. Prije nego odlučite kućnog ljubimca osušiti na dimu kako bi u slučaju kolapsa imali od čega živjeti, opustite se.
Ono što se dogodilo u Japanu zaista je događaj kakav se događa jako, jako rijetko. Pritom je na drugom kraju Zemlje, na području koje je tektonski potpuno drugačije od hrvatskog. Naravno, i mi smo podložni potresima, no naši su potresi ipak do sad bili banalnije naravi i blaži. Prema pretpostavkama seizmologa, Zagreb bi mogao potresti ozbiljan potres snage oko 6.3 po Richteru, jedan posve ozbiljan, posve rušilački potres. No, katastrofu u Japanu izazvali su potresi puno
jači, procjenjeni i na 8.9 po Richteru. A pogledamo li Richterovu skalu, uočit ćemo kako je riječ o logaritamskoj skali, a ne linearnoj. Svako povećanje za jednu jedinicu na Richterovoj skali predstavlja desetorostruko povećanje amplitude.
Možda asteroid poželi čuti TBF
Stavljeno u kontekst, odokalno možemo reći kako je najjači predviđeni potres u Zagrebu otprilike jednog stotog dijela amplitude potresa koji se nedavno dogodio u Japanu.
Opasan potres, dakle, rušiteljski i nedvojbeno smrtonosan, ali daleko od onog što smo ovih dana gledali. Osim toga, teško će nam se dogoditi i tsunami, eventualno jarunsko jezero potopi kakvog zaspalog ležača na šljunku.
Može li se, dakle, NE Krško porušiti i ponoviti scenarij iz Japana? U normalnim situacijama ne. S druge strane, i japanske NE projektirane su i građene tako da izdrže velike potrese, no ne i kombinaciju superpotresa i tsunamija. Ako se dogodilo Japancima, tko zaista može staviti ruku u vatru da se nekakva drugačija kataklizma ne može dogoditi kod nas? Možda nas iznenadi kakav gadan potres, možda neki asteroid poželi čuti TBF-ovce uživo pa odluči aterirati baš na nuklearku?
Uznemirena javnost traži odgovore, a njih će i dobiti – uvjeravanja kako je sve Ok, i kako se ništa neće dogoditi, kako smo sigurni i kako ima tko da brine o našoj sigurnosti. I to je uvelike točno, barem dok se asteroidi ne spominju. Zaista, nerealan je svatko tko bi ustvrdio kako smo apsolutno zaštićeni, 107% sigurni, nikad se ništa ne može dogoditi, sve je pod kontrolom, nikakvih situacija ne može biti...
Radijacija nije bauk
Ali paniku stvarati – zaista ne trebamo. Rizici uvijek postoje, pokazuje to i katastrofa koja je pogodila jednu od najorganiziranijih nacija na svijetu. S druge strane, koliko dugo već živimo uz nuklearku koja još nije otišla u zrak? Ako nije, možemo li pretpostaviti da je u rukama kompetentnih stručnjaka koji brinu da tako i ostane? Čemu, onda, ta iznenadna zabrinutost? Situacija danas nije nimalo lošija nego što je bila prije mjesec dana, kad japanske katastrofe još nije bilo. Američki bi policajac rekao, odmahujući palicom: "nothing to see here".
Druga velika briga koja mori pučanstvo je i pitanje: "Što ako strašna radijacija izađe van?"
Ovo jest legitimno pitanje, no ponajprije se treba podsjetiti nekih činjenica koje znamo o radijaciji.
Prije svega, radijacija, odnosno ionizirajuće zračenje je posve prirodan proces. Radijacija nije zvijer koju u pretis-loncu drži vojska inženjera i koja samo čeka izaći van načiniti pustoš.
Radijacija je svud oko nas. Ona je oko nas, ona je i u nama. Pojedite bananu i povećat ćete radioaktivnost svog tijela (zbog radioaktivnog izotopa kalija – 40K – kojeg sadrži). Oko nas je i radioaktivni plin radon. Udišemo ga, htjeli ili ne htjeli, svakodnevno. Hrana koju jedemo sadrži radioaktivne izotope ugljika – što je
simpatičan trik koji istraživačima omogućuje prilično preciznu procjenu starosti nekog biološkog uzorka prema količini ugljikovog izotopa 14C koja je ostala u uzorku.
Zračenje testisa umjesto Viagre
Ionizirajuće zračenje, dakle, nije bauk. Dapače, koristimo ga za mnoge pametne i korisne stvari – ne zaboravimo, zračenjem danas liječimo opake bolesti i spašavamo živote. Sve to ne bi bilo moguće kad ne bismo imali iscrpno znanje o radioaktivnom raspadu i njegovom utjecaju na okolinu, znajući posve dobro što može, a što ne može učiniti. Time smo se odmakli od entuzijastične naivnosti koja je vladala u pionirsko doba supružnika Curie, kada su ti čudni novi materijali neobičnih svojstava obećavali svašta, pa se tako mislilo da zračenje pogoduje organizmu i diže mu vitalnost. U to doba bilo je posve normalno kupiti zubnu pastu sa radijem, od koje zubno meso izgleda tako ružičasto i zdravo. Fosforescentne zdjele za hranu bile su zadnji krik mode, a gospoda su imala i adekvatnu zamjenu za Viagru u obliku skrotalnih iradijatora koji su zračili testise, ne bi li povećali spolnu moć.
Srećom po čovječanstvo, razumjevanje radioaktivnosti daleko je napredovalo od tog doba.
Uostalom, samo zahvaljujući tom detaljnom razumjevanju fizike samih-od-sebe-raspadajućih atoma danas možemo zahvaliti postojanje nuklearnih elektrana i njihovu ipak visoku sigurnost. Dok iz njih ne iscuri radijacija. No i takva, opasna i štetna, ona je tu samo zato što smo je mi ljudi tamo stavili. Poput kuhinjskog noža – njime možete izrezati kruh ili ubiti nekoga; treba li zbog jednog kuhara ubojice strahovati od svih kuhinjskih noževa? (*)
No, bismo li mogli i bolje? Postoje dizajni malih, samodostatnih nuklearnih postrojenja male snage, takoreći male kvartovske nuklearke... kako to zastrašujuće zvuči, ha?
Ne brine me atom, brine me čiča
Poanta malih, potpuno zatvorenih nuklearnih postrojenja je u tome što su zbog malih dimenzija otpornija na katastrofalne potrese, a osim toga mogu imati i negativni temperaturni koeficijent i druge mjere sigurnosti za slučaj havarije. Mi zaista imamo i znanje i tehnologiju koja može držati stvari pod kontrolom.
No, nije rascjepljeni atom ono što me plaši. Nemam straha od nuklearnih procesa, niti me riječ "radijacija" baca u paniku. Ne smatram nuklearke najvećim zlom ovog svijeta.
Ono što me zaista plaši i ono što jest vrlo često uzrok nesreće je – ljudski faktor. Ne brine me atom, brine me čiča koji sjedi za kontrolnom pločom i odsutno visi na Facebooku. Ne brine me što je NE Krško tako blizu, brine me što zaista nemam povjerenja ni u koga u Hrvatskoj i što se ne mogu oteti dojmu kako bi u slučaju havarije prvo trebalo spašavati spasitelje.
Zaista, jedna je stvar doći na press konferenciju i zajahati na valu prigodnog marketinga, posve druga stvar je imati jasno definiran plan postupanja u slučaju havarije, i to ne plan izvučen iz malog prsta, već plan sastavljen od strane pravih stručnjaka, provjeren, revidiran, ponovo provjeren, simuliran i uvijek spreman na aktiviranje.
Ako nisu mogli Japanci, kako bismo mi?
Kada bismo kao vrsta bili savršeni, ne bih rekao niti riječi protiv korištenja nuklearne energije. Ovako, nisam siguran da je to pametna ideja. K tome, urana kao i drugih sirovina ponestaje, što će nam vrijediti nuklearka kad nestane lako dobavljivog nuklearnog goriva otprilike u isto vrijeme kad nam ponestane fosilnih goriva? A što sa radioaktivnim otpadom? U IRB s njim? Ili u Gradsku kavanu?
Priznajem, subjektivan sam – ja navijam za obnovljive izvore energije. I kad bih mogao birati između nuklearne i obnovljive solucije, uvijek bih izabrao obnovljivu, čak i ako je skuplja. Postoje za to barem dva dobra razloga, a oba su itekako značajna u slučaju katastrofe.
Prvi razlog je činjenica da katastrofa na sustavu koji koristi obnovljive izvore energije ne znači i humanitarnu i ekološku katastrofu. Primjer japanskih nuklearki odlično pokazuje upravo to: ako jedan organiziran i visokoučinkovit narod ne uspjeva zaustaviti ekološku katastrofu, što mislite, što bismo mi mogli učiniti, ovako
pametni i sposobni?
Drugi razlog je, nažalost, jednako dobro prikazan nedavnom katastrofom: problem ovisnosti o centraliziranim izvorima energije: nestanci struje, redukcije, problemi u samim nuklearkama zbog nedostatka električne energije...
Obnovljivi izvori energije imaju veliku prednost u činjenici da za relativno malu investiciju nude samodostatnost. U slučaju katastrofalnog potresa puno više znači vlastiti solarni panel na krovu kuće (koja je preživjela potres) ili u dvorištu, nego priče HEP-a kako će u vrlo kratkom roku ponovo osposobiti svih 27% oštećenih dalekovoda i 70% uništenih transformatora. Velike katastrofe znače i velike probleme u infrastrukturi, u takvim situacijama pametnije je ne oslanjati se previše na centralnu vlast jer će ona vjerojatno imati neke svoje prioritete (vojska, policija, medicinska skrb...). Mogli biste se načekati dok dobijete struju za vlastiti hladnjak, radio uređaj, WiFi mesh ili uređaj za pročišćavanje vode za piće.
Noćna satelitska snimka
Zato mislim da nam je strateški pametnije razmišljati kako iskoristiti što više obnovljivih izvora energije nego maštati o još jednoj ili dvije nuklearke. Nekakva pametna strategija bila bi omogućiti građanima određeni stupanj samodostatnosti, jer bi samodostatni građani puno lakše preživjeli katastrofu i bilo bi im lakše čekati uspostavu regularne infrastrukture. Što predstavlja bolju budućnost?Noćna satelitska snimka na kojoj se vidi puno sitnih točkica, ili ona na kojoj se vidi nekoliko većih i svuda oko njih posvemašnje crnilo?
(*) Od ovoga bih ipak izuzeo kuhinju u kojoj ponekad (ali uvijek vrlo ozbiljno) netko nekoga ozljedi, a šef kuhinje se pravi kao da se ništa nije dogodilo i uporno tvrdi kako je njegova kuhinja najsigurnije mjesto za pripremanje najjeftinije hrane...
Pridružen/a: 19. 05. 2008. Postovi: 3594 Lokacija: Normalno Split odakle bi drugo bija
Postano: 24.5.2011. uto. 14:48 Naslov:
ogi je napisao/la:
Da slažem se idemo zatvorit nuklearke,nema problema.
ali prije toga popisat sve potrošače javno i tada se svi potrošači moraju deklarirat koju struju žele kupovat
npr.
Želite kupovat struju iz Termo elektrana 50 lipa
nuklearki 60 lipa
HIdro 1 kn
VT 1-2 kn
solarnu dnevnu po 2 kn kw noč 6 kn kw
i na kraju kad se svi izjasne če se dobiti prava cijena el.energije koja če se tokom godine usaglašavat s potrošnjom iz određenih izvora
...ali prije toga popisat sve potrošače javno i tada se svi potrošači moraju deklarirat koju struju žele kupovat
npr.
Želite kupovat struju iz Termo elektrana 50 lipa
nuklearki 60 lipa
HIdro 1 kn
VT 1-2 kn
solarnu dnevnu po 2 kn kw noč 6 kn kw
i na kraju kad se svi izjasne če se dobiti prava cijena el.energije koja če se tokom godine usaglašavat s potrošnjom iz određenih izvora
Pa neka večina izabere.
potpisujema ako je bez poticaja, pa da onda vidim ekologe
Pridružen/a: 19. 05. 2008. Postovi: 3594 Lokacija: Normalno Split odakle bi drugo bija
Postano: 24.5.2011. uto. 23:06 Naslov:
ogi je napisao/la:
I što ćemo sa tehnologijom u koju smo utukli gomilu para kada nestane goriva
Ništa nečemo sa tehnologijom to neče biti naš problem jer čemo biti mrtvi.
A šta če se desit sa svim tim materijalima u proizvodnim kompleksima
ako budemo živi to čemo sve recikirat srušit i izgradit novi trgovački centar.
a ako nas ne bude planet zemlja to ko od šale riješi.Planeti su savršeni za to
Erozijom,oksidacijom i razlikama temperature sruši,poslje razgradi teže elemente povuči u središte planeta i na površini nema ni traga
...ali prije toga popisat sve potrošače javno i tada se svi potrošači moraju deklarirat koju struju žele kupovat
npr.
Želite kupovat struju iz Termo elektrana 50 lipa
nuklearki 60 lipa
HIdro 1 kn
VT 1-2 kn
solarnu dnevnu po 2 kn kw noč 6 kn kw
i na kraju kad se svi izjasne če se dobiti prava cijena el.energije koja če se tokom godine usaglašavat s potrošnjom iz određenih izvora
Pa neka večina izabere.
potpisujema ako je bez poticaja, pa da onda vidim ekologe
Pišete gluposti. Državne potpore i poticaji za fosilnu i nuklearnu energetiku su daleko veći. Druga je stvar što vam nitko ne gurne račun pod nos kao za obnovljive.
"Studies by the International Energy Agency point out that global subsidies for fossil fuels outstrip those for renewable energy nearly 10-fold. The International Monetary Fund said if climate and environmental costs were included, then the fossil fuel subsides increased another 10 times to nearly $5 trillion a year." https://cleantechnica.com/2016/02/25/the-myth-about-renewable-energy-subsidies/
Pridružen/a: 19. 05. 2008. Postovi: 3594 Lokacija: Normalno Split odakle bi drugo bija
Postano: 14.9.2016. sri. 19:22 Naslov:
Jenner je napisao/la:
max je napisao/la:
dmeter je napisao/la:
...ali prije toga popisat sve potrošače javno i tada se svi potrošači moraju deklarirat koju struju žele kupovat
npr.
Želite kupovat struju iz Termo elektrana 50 lipa
nuklearki 60 lipa
HIdro 1 kn
VT 1-2 kn
solarnu dnevnu po 2 kn kw noč 6 kn kw
i na kraju kad se svi izjasne če se dobiti prava cijena el.energije koja če se tokom godine usaglašavat s potrošnjom iz određenih izvora
Pa neka večina izabere.
potpisujema ako je bez poticaja, pa da onda vidim ekologe
Pišete gluposti. Državne potpore i poticaji za fosilnu i nuklearnu energetiku su daleko veći. Druga je stvar što vam nitko ne gurne račun pod nos kao za obnovljive.
"Studies by the International Energy Agency point out that global subsidies for fossil fuels outstrip those for renewable energy nearly 10-fold. The International Monetary Fund said if climate and environmental costs were included, then the fossil fuel subsides increased another 10 times to nearly $5 trillion a year." https://cleantechnica.com/2016/02/25/the-myth-about-renewable-energy-subsidies/
dokaz da je neko dobija 1$ subvencije za vađenje fosilnog goriva iz zemlje,čak naprotiv fosilna goriva su toliko oporeziva u EU da bi se svi proračuni raspali da se ukine oporezivanje fosilnog goriva
dokaz da je neko dobija 1$ subvencije za vađenje fosilnog goriva iz zemlje,čak naprotiv fosilna goriva su toliko oporeziva u EU da bi se svi proračuni raspali da se ukine oporezivanje fosilnog goriva
U zemljama EU su državne subvencije za fosilna goriva po glavi stanovnika bile 673 eura u prosjeku.
"In the EU the subsidies were 603 euros per person in 2013, jumping to 673 euros this year (2015). The countries with the highest subsidies per citizen are Luxembourg (3,416 euros), Bulgaria (2,481 euros), Czech Republic (1,522 euros) and Poland (1,300 euros)." U Hrvatskoj 478 eura, ili više od dvije milijarde eura u totalu.
http://www.euronews.com/2015/08/04/fossil-fuel-subsidies-rising-in-eu-despite-pledges-to-phase-them-out
Slična stvar je i sa proizvodnjom hrane u nekim zemljama EU (osim kod nas, naravno): prodana hrana se oporezuje, ali te države više ulažu u stimulaciju i pogodovanje poljoprivredi nego što od nje ubiru, jer je to životno važna grana društva, kao i energetika. Samo s tom razlikom da se proizvođači hrane ne bogate toliko kao fosilni industrijalci, i proizvodnja hrane nema alternative a industrija fosilnih goriva ima.
Ali dobro, ovo bi trebala biti tema o nuklearnoj energiji...
Vremenska zona: GMT + 01:00. Idite na 1, 2Sljedeća
Stranica 1 / 2.
Ne možete otvarati nove teme. Ne možete odgovarati na postove. Ne možete uređivati Vaše postove. Ne možete izbrisati Vaše postove. Ne možete glasovati u anketama.
FAQ
Pretražnik
Članstvo
Korisničke grupe
Registracija
Profil
Privatne poruke
Login
.
