Mrax je napisao/la:Mislim da biomasa ima šanse na seoskim domaćinstvima, gdje ima jako puno ostataka, kukuruzovine, slame sijena, a moramo ubacciti i drvo,granje itd.
Biomasa bi se mogla uzeti u obzir i u šumama, gdje je velika količina neizvučenih ogranaka.
Svaki panj poslje siječe je potencijalno i sigurno gnjezdilište za svakojake insekte. Kod nas u Kapeli je veliki broj odumiranja jele uzrokovane nekom ličinkom. Zbrinjavanje takve sirovine bi dalo dnevno kubike i kubike biomase. Jedna jela promjera 40-50 cm ima čak 2.5 tona grana i iglica. i ako se uzme u obzir da jedan sijekač ima dnevnu normu od 40 kubika puta 5 sijekača to je 200 kubika robe, a to je onda oko 75 tona biomase u smjeni sijekača koji se ostavljaju da trule i pomnožite to sa nekih 200 radnih dana to je 15000 tona koje ostavi za sobom jedno radno odjeljenje.
Šuma se siječe planski i uza svu krađu još je uvijek prirast od nekih 5 %.
40 posto se sječe 60 posto se pošumi.
Samo se nadam da se taj omjer ne promjeni.
Sa stanovišta ekonomije, to je dobra računica, međutim sa stanovišta ekologije to genocid.
Ne možeš odnijeti stotine i tisuće tona materije sa nekog područja, a zamjenit je sa par kilograma novih sadnica i tvrditi da je to ekološka i održiva rabota. Život u tlu nakon golosječe doživljava potpuni kolaps, preko 90% vrsta gljivica koji žive u simbiotskoj vezi sa šumom ili sa drugim gljivama potpuno nestane sa toga područja i potrebne su godine i godine, desetljeća negdje da se ta raznolikost i produktivnost vrati. Jedini fakt što donekle ublaži tako naglo i sustavno odumiranje života u tlu je organska materija koja se sjekačima usitni i ostavi na tlu, to donekle ostavi dovoljno bio materije i omogući preživljavanje čitave mreže bića koji su do tada živjela u šumi, a bez toga bi iščezla.
Što se tiče slame i sijena, situacija je još gora, ionako malu količinu bio materije sa naših njiva sada nosimo na spaljivanje. Uzimamo i one mrvice koje smo zemlji do sada ostavljali.
Ne kažem da ne treba ništa uzimati, ali u svemu tome treba imati mjeru. U Dalmaciji, ljudi žive u kućetinama od betonskih bloketa i spale 15 kubika drveta da bi odžavali jednu prostoriju u kući toplom. Nema fasade, nema izolaciije, nema inteligentnog (ako već nema estetskog) projektiranja, nema integriranja funkcija.
Pada mi na pamet priča koju sam čuo od mojih zidara, istinita ili nema veze, kad je tip pozvao prijatelje da zidaju kuću, temelji i nulta ploča naliveni, blokovi na centru nulte ploče. Sad- zidali su i zidali, došli do pola kata, ručali i nastavili popodne zidati, da bi kad su uvečer prestali shvatili da nemaju kud izaći iz kuće jer nisu ostavljena ulazna vrata.
Meni se čini da je ovaj primjer arhetip našeg planiranja, na razini države pa nadalje...
